Radomir Dumičić

Svi moji hobiji, priča o jednom životu...

Ponešto o meni, nastavak...



Godina je 1941. Amerika i Britanija objavile rat Japanu. Konačno, može se govoriti o svjetskom ratu. Njemačku zaustavila ruska zima, živa se spustila ispod minus četrdeset stupnjeva. I krv se ledi. U luci Pearl Harbor na Havajima je kao na lomači koju su potpalili Japanci. U oba slučaja - Pakao. Bar prema onome što je napisao Dante. U modi je zrakoplovstvo pa se rado čita roman Rexa Warnera AERODROM. Najpopularnija pjesma te ratne godine zove se AMAPOLA koju izvodi orkestar Jimmy Dorseya. Hit film te godine je GRAĐANIN KANE u kojem je Orson Welles sve: pisac scenarija, redatelj, producent i glumac. U listopadu, osamnaestog, u New Yorku , održana premijera filma MALTEŠKI SOKOL, redatelja John Hustona sa Humphrey Bogartom i Mary Astor u glavnim rolama, a u glavni protokol novorođenih, u splitskom rodilištu, dan ranije nego što sam stvarno rođen i osam dana prije premijere MALTEŠKOG SOKOLA oglasio sam se prvim plačem. Bio je petak, 10. listopada, 1941. godine, 05:00 sati. Dobro jutro živote!.

Kada te već na početku dočeka dim i vatra, plač i jauk, djetinjstvo je unaprijed izgubljeno. Četiri godine provedene po vrletima i gudurama Mosora i Biokova, djetinjstvo ugušeno u spiljama kamenjara, igra i bezbrižnost prekinuta rafalima, smijeh ugašen strahom. I plakati je bio luksuz. Ni disati se nije smjelo. Teški koraci čizama iznad mene, nepoznati ljudi, lovci na moje malo, uplašeno srce. Tišina i samoća u meni.

Godina je 1945.Hirošima i Nagasaki broje mrtve. Užas je i u Dresdenu. Pobjednici nemaju milosti. Stotine tisuća civila platili su tuđe dugove, svojim životima. Svoj životni put i dnevnik završila je i židovska djevojčica stara petnaest godina, Anne Frank… Mjesto zločina, koncentracioni logor Bergen - Belsen. Najčitanije štivo je kratka priča dubokog značenja ŽIVOTINJSKA FARMA Georgea Orwella. Popularno je i djelo Jean-Paul Sartrea The AGE of REASON, prva knjiga iz trilogije The ROADS to FREEDOM. Najbolji film te godine zvao se IZGUBLJENI IZLET, sirova ljudska drama o alkoholizmu i borbi protiv ovisnosti. Pobjedu su mnogi slavili uz Andrews Sisters i RUM i COCA-COLU, najpopularniju pjesmu te zadnje ratne i prve djelomično mirne godine. Upoznajem ženu blagog lica i toplih očiju. «To ti je majka», govori žena za koju sam mislio da mi je mati. Hoće li biti vremena za bar malo prave majčinske ljubavi? Ubrzo školovanje, osnovno u Sv Martinu- Podstrani, Donja Poljica, selu mog izgubljenog djetinjstva i vječno otvorenoj rani i nostalgiji.

Zatim Split, Zagreb, pa opet Split. Već su pedesete. Za mene vrijeme lutanja i obveza. Vrijeme traženja istine i sebe. I istine o sebi. Zvali su nas "buntovnici bez razloga". Govorio sam malo i kroza zube. I imao idola. Zvao se James Dean. Rock& roll je bio poput molitve, slušao sam Bill Haleyja i Tommy Steela, meditirao uz Pat Boonea, Elvis Presleyja i Paul Anku; prve ljubavne strelice bacao uz nenadmašne Platterse. Dušu hranio Jesenjinom, snagu crpio u Boaudelairu, mudrost učio od Balzaca, istinu tražio u Hemingwayju. I krenuo stubama prema Šalati da ostvarim svoj dječji san.

Godina je 1964. Beatlesi osvajaju svijet. Konačno je osvojena i Amerika. U petak, 7 veljače, u Newyoršku zračnu luku John F. Kennedy sletio je avion Pan Am na letu 101 i iz svoje utrobe izbacio četiri "čupavca iz Liverpoola". Neki su to nazvali "Dan B". U ringu u Miami Beachu svijet je dobio novog prvaka svijeta u teškoj kategoriji, jednog od najvećih u povijesti profesionalnog boksa. Tada se zvao Cassius Marcellus Clay. Sve se dogodilo u sedmoj rundi. Tehničkim knockoutom. Bio je to definitivni kraj za Sonny Listona. U modi je knjiga "KOJU IGRU IGRAŠ" Erica Bernea, a iznenađujući postupak Jean-Paul Sartrea koji je odbio Nobelovu nagradu za književnost uz filozofsko objašnjenje. Svi hrle u kino gledati slatkicu Audrey Hepburn u Oscarovcu MOJA DRAGA DAMA, popularan je i GRK ZORBA, a radio valovima plovi najpopularnija pjesma te godine ŽELIM TE DRŽATI ZA RUKU grupe The Beatles. A u svoje sam ruke, u glavnoj zgradi medicinskog fakulteta na Šalati, nakon ravno pet godina iza svečane promocije primio diplomu liječnika. Imam dvadeset i tri godine i ostvareni životni san. Staž obavljen u Zagrebačkoj klinici Rebro, prvo radno mjesto u Davoru, mjestu moje mladosti i nezaborava.

Godine 1970. prelazim u školski dispanzer u Novoj Gradiški, a 1973, kao specijalista školske medicine vraćam se da bi svoj cijeli radni vijek proveo s mladima i uz mlade, dijeleći njihove uspjehe i probleme. Do danas. Dolazi vrijeme dokazivanja u kojem su se ispreplitale teškoće i uspjesi. Život u pravom smislu te riječi, koji prolazi bez riječi i uzimajući češće više nego što daje. A onda ponovo sirene, grmljavina topova, zlokobna tišina u kojoj se sve emocije utapaju u samo jednu želju - preživjeti. Podrumi su ponovo postali spilje kamenitog Mosora i Biokova. I opet srce dječački uplašeno kuca. Ne toliko zbog sebe, koliko zbog drugih, onih dragih, zbog kojih bi mi naprosto puklo. Godina je 1991. Što se to dogodilo u ljudima? Sotonskom pozivu neki naprosto nisu mogli odoljeti. Susjed susjedu vuk. I godine i prijateljstvo otišli su u nepovrat. I u tom vremenu ostao sam dosljedan Hipokratu. Humanost za sve i do kraja. I po neko razočarenje. Dio povijesti ponovo pišu - nepismeni. Godine 1998. prelazim u javno zdravstvo, Slavonski Brod u svojstvu liječnika i voditelja Preventivne školske medicine. I tu ostajem. Do kraja.

Život ispunjen brojnim hobijima. Od čitanja, preko glazbe i filma do kaktusa, slikanja i nogometa te pisanja pjesama, glazbenih knjiga i aforizama. I još ponečim....

Od 1990. godine na Radio postaji Nova Gradiška vodim glazbeno-govornu evergreensku kontakt emisiju "SIJEČANJA". Upravo se 5. veljače 2009. godine navršilo devetnaest godina trajanja emisije, a 19.kolovoza emitirana je 923. emisija. Vodio sam i emisiju "PODNEVNI KONCERT" subotom od travnja 1992 do lipnja 1999. godine. Od 1994. godine pišem knjige o glazbi u stilu "GLAZBENI VREMEPLOV" i do danas sam napisao šest takvih knjiga. Napisana je i prva knjiga "KRONOLOGIJA - DAN PO DAN" , te KRONOLOGIJA XX. STOLJEĆA –GODINA PO GODINU, u kojoj su uz najznačajnije povijesne događaje obrađene i zlatne i platinaste ploče američke popularne glazbe; napisao sami i tri toma knjige pod naslovom ZLATO I PLATINA XX. STOLJEĆA a upravo je u tijeku i pisanje četvrte knjige pod istim naslovom u kojima obrađujem popularnu američku glazbu; zlatne i platinaste ploče / ploče prodane u preko milijun i preko dva milijuna kopija/ali i druge događaje od 1900. do 2000. godine. Odmah da kažem da ni jedna od navedenih knjiga nije objavljena / iako su autorizirane/ a razlog tome ne treba dugo tražiti U pitanju je Njegovo Visočanstvo novac. Da li će ikada ugledati svjetlo dana ili ne teško mi je sada reći, no da će za zaljubljenike glazbene povijesti to biti prava šteta, mogu već sada tvrditi bez obzira što nisam“glazbeni stručnjak“. Od 2001. godine iz mene poput nepresušnog izvora izviru pjesme te sam do sada napisao dvadeset i osam zbirki, od čega su četiri objavljene: "DOK PONOĆ SNIVA" 2002. godine; "DOZOVI ME JEKOM" -2003. Godine; "NOĆI PUNOG MJESECA" 2005. Godine te „U ZAGRLJAJU VREMENA“-2008. godine . Od prošle godine pokušavam pisati i pjesme u prozi.

Najnoviji hobi, star malo više od sedam godine pokušaj je da svoje nutarnje doživljaje izrazim bojom. Crtam u tehnici suhog pastela učeći još razlikovati i prepoznavati boje. Slikam prema unutarnjem nagonu, bez pravila i slikarskih zakonitosti, onako kako osjećam, neuko ali iskreno. Uglavnom pejzaže. Često iz svijeta svoje mašte. Do sada sam sudjelovao na više likovnih kolonija u humanitarne svrhe, na više zajedničkih izložbi, od Varaždina preko Novske i Našica do Rešetara, Nove Gradiške , Zagreba, Sl. Broda, Valpova, Beča, Jasterbarskog.... Imao sam i tri samostalne izložbe: u Novoj Gradiški - 2004. godine , Rešetarima 2005. , te u Novoj Gradiški 2006 godine. I tu bih stao.

Kada bi me upitali što je odredilo moj životni put, bilo što da bih vam odgovorio, ne znam da li bi bilo točno. Rat, izgubljeno djetinjstvo ili naprosto sudbina. Ili možda ništa od toga. Jednostavno, dogodio se takav život, zapisan negdje u dalekoj bezimenoj zvijezdi. Kada bi me upitali bili ga mijenjao, bez razmišljanja bih rekao DA, ako mogu dobiti isti. Manje zbog napisanog, više zbog onog što je ostalo skriveno u meni.